Moram da kazem, moram. Ovo me muci a i puci cu...ovako je bolje
Mrzim kako me mama nekad gleda! Recimo, sada je rekla nesto kao ''jadna sam'' nesto smo pricali o usisivanju i pogledala me onako. Ali, pogledala me je onako kao da sam joj ja konkurencija! Mislim obozavam svoju maku i ona je jedno tako dobro stvorenje, uvek je sa svima i prema svima tako dobra. Ali mrzim to, mrzim.
Stalno malo-malo pa ''jadna'' pa me pogleda onako boze boze. Misli da sam maloumna, zaostala, nesposobna, i sto je najgore kao da me nekad gleda kao konkurenciju sto je neverovatno ali znam da nije tako jer znam mamu i znam da je ona sva dobra...ali ipak mi smeta
Dokle ce tako da me gleda????