Ne znam zasto je tako cudan moj plan. To je da samo zivim. Ne bih se nikada preselila kod tate...ne svidja mi se Rakovica. Ne volim ni Vidikovac, ni Banovo brdo, ni Miljakovac, sve sto vole moja braca...sve mi je to odbojno. Ni takve momke koji zive ne volim. Gledam po braci. Oni vole one ''normalne'' devojke. Kojima je cudno ako neko visi na internetu...Sve u svemu, sve te ''normalne'' stvari...ne bih bila sa takvim osobama. Ja sam liberalna.
Kada bude bilo, bice. Mislite da ste mi slomili kicmu, ali tesko da to moze da se desi ako mi nista niste uzeli? Nije mi stalo do takvih momaka, koji misle da mogu da me porobe, koji vole da me vide nesrecnu, kako patim, e meni bas tada nije lose, zbog takvih ljudi ne moze da mi bude lose. Koji su kukavice, ne mogu takvi momci da me privuku...
Ne znam kada ce to da bude, i da li ce to da bude, ali kroz zivot idem srecna i sama. Ima toliko stvari koje me ispunjavaju. Ne pristajem na nesto nedostojno ljubavi, poput drugih devojaka.
Zivot je lep. A da, kompleksi. Kompleksi su potpuno bespotrebni, u svakom smislu, KOD BILO KOGA, NEMA NI NAJMANJE POTREBE ZA NJIMA, KOD BILO KOGA. (ne, ne pricam o Mangetu) Ne mogu da verujem da neko kod mene ima kompleksa, neko ko me poznaje zna da je to potpuno smesno...I zato imam sve manje tolerancije za to. Budi kakav god zelis kod mene, samo budi svoj. Nemam tolerancije za komplekse jer nemam razumevanja za njih, ne vidim potrebu, ni razlog za njima.
Ziveti sam je lose. Ali ziveti sa nekim koga ne volis je 10 puta losije. Mada, nije samoca tako losa, uopste...Sta ja pricam? Meni je super! Nego, mozda mi je super jer nema nikog potencijalnog koga bih mogla da volim.
Ne govorim sada o stranim javnim meni nemogucim i nedostupnim licnostima poput Jensa Soltenberga, kada pomislim na njega u stomaku oseca...leptirice kakve NIKADA nisam osetila.
Kada bi se neki takav pojavio u Srbiji...
Ali meni je lepoj i samoj u Srbiji, zivim, pa kada bude bice, to je moj plan, sada znate.
Kako su novine surove prema meni...nikada vam to necu oprostiti.
Neke stvari ne mogu da se oproste, da zalece rane koje su izazvale.
''na udarce ti nisam nikad odgovorila...'' to je moj obicaj, da se skupim kada me napadaju, da secam se dobro toga i iz srednje skole.
Ako imate savesti , prestacete to da radite, ali, naravno, necete...