zenska tuga
Pao mi je na pamet citat iz Zone Zamfirove, ''Devojacku srecu da prokunes''..pa se pitam, sta je sa onim devojkama koje su ''na medji''. I da li su svesni ljudi koliko to boli i uopste koliko je svaki dan patnja? Ne u smislu da se udas, nego jednostavno, nema decka, vec godinama, nikako da naidje pravi...Koliko to boli svaki dan. Jer jednostavno ne izlazis nigde vec godinama a i. Ne znam. Tesko je to. imala sam solidan ljubavni zivot do 15. godine. Do 22 sam se cuvala misleci da cu tad imati stalnog decka, sa kojim cu vec traziti stan i planirati dalji ljubavni zivot. Sa 24, nista od toga se nije desilo. Imala sam na fakultetu jednu osobu u koju sam bila zaljubljena, i nadam se, on u mene, i posle toga, vec pet godina, nista. Nigde se ni nisam kretala, ali, sva sam smusena. Svaki dan je pravi pakao. Jer, samo sam zelela tog jednog sa kojim bih sve delila. Nisam zelela sa svakim, jer to jednostavno ne bih bila ja. Lagala bih sve. Da li uopste postoji pravi, postavlja se pitanje? Uvek sam verovala u to. I svaki dan boli.